Unutarnje dijete koristi se da bi se opisali podsvjesni dijelovi našeg karaktera, naša prava nutrina u koju moramo zaviriti kako bi znali što nam je zapravo potrebno da bi bili sretni. Taj dio nas zaslužan je za sreću i ispunjenost koju osjećamo kada se kreativno izražavamo, priuštimo si najdraže jelo ili čokoladu, popnemo se na stablo, pogledamo najdraži film i zagrlimo one koje volimo. Isto tako, ono reagira kada se njegove potrebe ne ispunjavaju te (poput pravog djeteta kada mu ne ispunimo želju) u nama izaziva osjećaje ljutnje, straha, tuge, nervoze ili nezadovoljstva, koje najčešće sami sebi ne možemo objasniti. Kod negativnih reakcija unutarnjeg djeteta osjećamo kao da su te emocije stigle niotkud. Kako nam je nepoznat izvor, i način nošenja s njima ostaje nepoznanica, te najčešće takve emocije ostaju nerazriješene i tada imaju posljedice na naš svakodnevni život.
Kako bi bolje shvatili što je zapravo 'unutarnje dijete', zamislite u sebi dječaka ili djevojčicu. Zamislite kako bi s tim djetetom razgovarali, kako bi prema njemu postupali, što bi ga usrećilo, a što povrijedilo? Ono obuhvaća sve najdublje potrebe našeg srca, sve ono što istinski želimo ali često samima sebi upravo te potrebe ne ispunjavam i ignoriramo glas koji nam ih govori.
Ovaj se dio naše osobnosti oblikuje na temelju našega djetinjstva tj. naših stvarnih iskustava i 'trauma'. Najčešće je vezano uz način na koji su naši roditelji postupali, i potrebe koje nisu bile ispunjene (jer nijedan roditelj nije savršen). Djeca najviše od svega trebaju ljubav i pažnju, a u psihologiji savršena roditeljska ljubav trebala bi se sastojati od 5 dijelova: pozornosti, prihvaćanja, poštovanja, nježnosti i dopuštanja. Nedostatak jednog od ovih aspekata u djetinjstvu rezultiraju time da ćemo s godinama sve intenzivnije tražiti i trebati upravo to. Unutarnje dijete zna što mu je potrebno da bi bilo sretno, jer (kao i pravo dijete), nema životnog iskustva koje mu oblikuje mišljenje već djeluje instinktivno. Isto tako, ako mu se ta potreba ne ispuni, to će pokazati kroz bunt, nervozu, durenje i negativne emocije.
Dakle, svatko od nas u sebi ima unutarnje dijete koje nam govori što mu je potrebno, ali se često dogodi da upravo taj glas ignoriramo, jer se od odraslih osoba traži ozbiljnost i odgovornost – što je upravo suprotno od onoga kako se djeca ponašaju i što trebaju. Kako će djeca reagirati kada ih se ignorira? Prvo će vući roditelja za rukav i pokazivati što mu treba, ali će se nakon nekog vremena povući u sebe, osjećajući se nevoljeno i neprihvaćeno. Tada dječji glas postaje tiši, jer kada je zahtijevalo ono što mu treba naišlo je na odbijanje. Zašto bi onda to ponovilo? Druga je krajnost da na agresivnije načine privlači pažnju, vikom, buntom i kaotičnim ponašanjem. Tada ponašanje postaje destruktivno, i dijete može naštetiti samo sebi.
Kada ignoriramo unutarnji dječji glas i zanemarujemo njegove potrebe, rezultat će biti
nekontrolirano isplivavanje negativnih emocija, osjećaj praznine i nezadovoljstva (kao da nas ništa ne može zapravo usrećiti), neobjašnjive i impulzivne reakcije i osjećaj zbunjenosti. Tada postaje sve teže obavljati svakodnevne zadatke i živjeti kvalitetan i ispunjen život, s kojim ćemo biti zadovoljni.
Svaka odrasla osoba u sebi ima dijete koje mora naučiti osluškivati i njegovati, ali ne i dati mu potpunu kontrolu. Djeca nisu poučena iskustvom i često su impulzivna, a naše unutarnje dijete ima jednake karakteristike. Nekada će od nas tražiti da odmah sada pojedemo čokoladu, iako nam je u planu ići trenirati. Ili će tražiti da ostanemo kod kuće i čitamo, iako imamo dogovor izaći sa prijateljima. Djeca trebaju vodstvo i nekoga tko će znati ispuniti njihove potrebe, ali ih isto tako naučiti da ne možemo sve što želimo dobiti odmah i sad.
Ono što naše unutarnje dijete treba je roditelj, koji moramo biti mi sami. Pitajte tog dječaka ili djevojčicu: Što te povrijedilo i kako ti ja mogu pomoći? Što ti je sada potrebno? Osjećaš li se voljeno i prihvaćeno? Što bi te sada usrećilo?
Isto tako, iskreno ga volite. Sve 'njegove' potrebe zapravo su istinske potrebe vaše duše, a voljenjem tog nevinog i nježnog djeteta zapravo iskreno i bezuvjetno pokazujete ljubav prema sebi. Jer to dijete ste vi. Vi iz prošlosti, čije su emocije i potrebe jednako važne kao i one koje imate kao odrasla osoba. Njegovanjem, osluškivanjem i bezuvjetnom ljubavlju prema svim dijelovima naše osobnosti dajemo sebi mogućnost da osvjestimo i zaliječimo sve rane, ostvarimo svoj puni potencijal i osjetimo istinsko zadovoljstvo i sreću. Nitko nije savršen, i nikada nemojte težiti savršenstvu, već težite tome da svaki dan učinite nešto za sebe i budete dobar roditelj svojem unutarnjem djetetu.
Stoga, ako se vašem unutarnjem djetetu pjeva, pleše, slika, istražuje ili mu treba topal zagrljaj ili utjeha – pružite mu sve to. I budite zahvalni što je bilo dovoljno hrabro da vam pokaže što mu treba, i zahvalni samima sebi što ste potrebu prepoznali i na zdrav način ispunili.
Izvori:
https://www.natalijapavlakovic.com/iscijeli-svoje-unutarnje-dijete/
https://sensa.story.hr/Duhovnost-i-emocije/Osobni-razvoj/a10238/Sto-je-unutarnje-dijete-i-zasto-je-ono-vazno.html
https://www.lifeshiftprogram.com/hr/blog/upoznajte-svoje-unutarnje-dijete
https://zivim.gloria.hr/zivim/rastem/sretan-prozorcic/bez-obzira-koliko-se-osjecate-odraslima-upravo-je-unutarnje-dijete-ono-koje-cesto-upravlja-vama-a-da-toga-niste-ni-svjesni-15112980
https://atma.hr/znakovi-da-vas-unutarnje-dijete-sabotira/
https://psihoterapijasavjetovanje.com/pronalazak-sebe-kroz-svoje-unutarnje-dijete/
